Kafići puni, u frizerskim i kozmetičkim salonima redovi se gomilaju. Čekanje na šalterima traje vječno, a stomatolozima ruke pune posla. Jedno je jasno, stigli su nam stranci. Dijasporo, dobrodošli kući!

“Meni je najbolje u svojoj zemlji, nema govora, a sad što je nekog natjerala nevolja pa otišao, nije našao ovdje posao i zaposlenje, šta da radimo”,“ja ja sam ovdje rođena meni je ovdje lijepo, ja nemam šta da kažem ružno ništa", kažu naši sagovornici.

Ipak, ima stvari koje ni dijaspora ne voli. Nije im jasno zašto kod doktora ili na šalteru red ide u beskraj pa moraju čekati satima, kad u inostranstvu sve rješavaju pozivom. Pitaju se, je li nam administracija toliko zarđala.

“Pa tamo se preko telefona sve zakazuje, preko aplikacija, bez termina ništa ne možeš,” kaže jedan Bijeljinac.

Tamo je već drugačije, dobijete broj, sačekate svoj red, obavite svoj posao i nema gužve puno iako se onima koji su odavde otišli, novčanik teže isprazni, svjedoci kažu, ni preko granice ne cvjetaju ruže.

“Nema lakše, ništa nije lakše, ubrzano se živi, trči radi, s posla na poso, po dva posla imaju. Baš kćerku imam u Njemačkoj. Radi po dva posla na primjer, radi pet dana u hotelu, onda ide u novine radi noćnu, produži samo, dva tri sata odmori I radi noćnu do jutra, I zna nekad opet iz noćne u prvu otići", kaže jedna sagovornica.

Bilo kako bilo, mora se priznati da se u već poluispražnjenoj državi, veselje osjeti najčešće u ovim prazničnim danima, jer jedino tada gradovi vrve od ljudi, nažalost, većinom onih koji su odavde odavno digli sidro, i krenuli za boljim životom. Tako da dijasporo, zanemarite čekanje u redovima, sve veće cijene i sve manje ljudi na ulicama kada dođete u zavičaj, jer kako kaže Milovan Vitezović "i blato je dio rodne grude".