Iz informacija koje su ministarstva, agencije, komisije te druge institucije na nivou BiH dostavile Predstavničkom domu Parlamenta BiH skoro da nema onih koje nisu prijavile da u periodu od 2018. godine pa do juna ove godine nije bilo slučajeva u kojima zaposleni nisu tražili da raskinu ugovor o radu.

Najviše radnika u pravosudnim institucijama tražilo je da raskine ugovor o zaposlenju, pa je tako samo u Sudu BiH čak 48 zaposlenih u pomenutom periodu na osnovu sporazumnog raskida ugovora otišlo iz te institucije.

Ništa bolja situacija nije ni u Tužilaštvu BiH, jer je 39 radnika na osnovu sporazumnog raskida ugovora o radu napustilo tu instituciju.

- Riječ je uglavnom o stručnim i administrativnim radnicima, ali i tužiocima, a kao razlog raskidanja ugovora naveden je prelazak kod drugog poslodavca - navedeno je u informaciji Tužilaštva.

Ni Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) u proteklom periodu nije mimoišao odlazak radnika na vlastiti zahtjev, jer su tu instituciju od 2018. godine po tom osnovu napustila 34 radnika.

Situacija nije sjajna ni u Agenciji za identifikaciju dokumenata, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA), jer su 32 zaposlena u toj instituciji sa poslodavcem raskinula ugovor o radu.

Odlazak radnika na vlastiti zahtjev primjetan je i u institucijama koje su nadležne za bezbjednost, pa je tako Obavještajno-bezbjednosnu agenciju (OSA) napustio čak 21 zaposleni, Graničnu policiju BiH 12, a Agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) šest službenika.

Zaposleni su i u svim drugim agencijama, komisijama, kancelarijama, ali i ministarstvima tražili od poslodavaca da raskinu ugovor o zaposlenju.

Ekonomisti ističu da je javni sektor sve manje primamljiv, te da ljudi prelaze u realni, gdje su veće šanse za napredak.

- U bilo kojoj razvijenoj zemlji država zapošljava najgore sa tržišta rada. Svako ko je iole sposoban težiće da radi u nekoj privatnoj kompaniji, gdje ima šansu za napredak i može da ostvari značajniju zaradu. To je pravilo svih razvijenih zemalja - rekao je ekonomista Marko Đogo.

Naglasio je da se polako i u BiH razvija svijest da je bolje raditi u kvalitetnim firmama, posebno u većim gradovima, kao što su Sarajevo i Banjaluka.

- Pojavljuju se i kompanije koje daju značajno veće plate nego u javnom sektoru. Posebno u nekim oblastima kao što je IT sektor - podvukao je Đogo i dodao da treba da nas raduje činjenica da ljudi napuštaju institucije i javni sektor i prelaze u privatni.

On je podvukao i da su plate duži niz godina u javnom sektoru bile zaleđene, što je uz rast primanja u privatnom sektoru dovelo do toga da zaposlenje u javnom više nije toliko atraktivno.

- Zapravo najveća prednost javnog sektora ogleda se u tome što u mnogim slučajevima radnici nisu opterećeni poslovima te imaju zagarantovan odmor, regres i druge privilegije. To je sve u nivou nekog višeg preživljavanja bez puno odgovornosti i rada, a privatni sektor pruža veće šanse za napredovanje i sve dok radnik stvara dodatnu vrijednost, poslodavac će ga cijeniti - naveo je Đogo.

Naglasio je da se takav trend desio i u tranzicijskim zemljama, kao što su Mađarska i Rumunija, gdje je masovno došlo do prelaska zaposlenih iz javnog u privatni sektor.

- To se naprosto mora desiti kod nas, a to je ujedno i pokazatelj ozdravljenja ekonomije i društva u cjelini - zaključio je Đogo.

Ombudsman i Savjet

Iz informacija koje su dostavljene Predstavničkom domu Parlamenta BiH samo dvije institucije nisu prijavile da je bilo slučajeva u kojima su zaposleni tražili sporazumni raskid ugovora sa poslodavcem. Riječ je o Ombudsmanu za zaštitu potrošača i Savjetu za državnu pomoć.