Neuki, nekulturni i bahati.  Ove osobine sve češće možemo da pripišemo osobama na važnim javnim funkcijama, a trebalo bi da je suprotno.

Nedavno javno izlaganje predsjednika Komisije za utvrđivanje sukoba interesa Obrenke Slijepčević u Narodnoj skupštini pokazalo je građanima kakvi ljudi upravljaju Srpskom. A Slijepčević je na ovoj funkciji već godinama i niko tu ništa sporno ne vidi.

Smiješno, ali i tragično kada shvatimo da od njih u mnogome zavisi stanje u društvu. A nažalost Slijepčević nije jedina.

Poznavaoci političke scene u Srpskoj ističu da je ovakav način obraćanja u javnosti postao prihvatljiv za mnoge građane. Nekima je to čak i smijesno. Ali, da li zaista ima razloga za smijeh? Analitičari upozoravaju da živimo u sistemu izopačenih vrijednosti. Ono što je u svijetu nakaradno, kod nas je opšteprihvaćeno i normalno.

"Nažalost mnoge od tih izjava koje smo mogli smjestiti u rubriku vjerovali ili ne, zapravo za dobar dio građana prihvatljive, one su im smiješne, to je prihvatljiv način društvenog ponašanja, kojima oni aplaudiraju i nad kojima se nažalost ne zgražaju. Imamo samo pojedine medije koji ukazuju na tu vrstu političkog komuniciranja, koji je ispod svake razine, dok većina njih koji podržava tu politiku, jednostavno taj uličarski način komuniciranja prenosi u javni diskurs“, kaže  politički analitičarTanja Topić.

Ovakve osobe opstaju na funkcijama, često, i pored neefikasnog rada i neprimjerenog ponašanja. Jedino mjerilo je da zastupaju interese onih u čijoj stranci pripadaju, smatraju novinari koji prate političku dešavanja u Srpskoj.

"Tek sad javnost otkriva te neke ljude, ljihov način izražavanja, njihov način rada ili nerada, a svi ti ljudi su prisutni na političkoj sceni jako dugo. Neki od njih od odborničkih mandata u skupštini grada Banjaluka, direktorskih pozicija, pa i do poslaničkih klupa.Kada smo čuli obrazloženje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za ovaj nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, da se uredi javni prostor, naročito zbog izražavanja, govora mržnje i svega ostalog, ako bi političari krenuli od sebe, mislim da bi smo imali mnogo manje posla za bilo koji zakon koji bi eventualno to uređiao“, objašnjava novinar Ljiljana Smiljanić.

Na kraju, čini se, nije bitno kako se ko ponašao, nego koji taster je stisnuo kada je u pitanju glasanje u skupštini i ko je podržao ideje svojih vođa.

„Ja bih samo poručila svima da, što se tiče nekih časova i držanja govora ili slično, koliko god da koštaju, nisu skupi“, dodaje Smiljanić.

Više u video prilogu: