Kada je Narodna skupština ljetos usvojila Zakon o neprimjenjivosti odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske, malo ko je mogao da nasluti da će još jedna kriza u režiji Milorada Dodika rezultirati novim političkim ustupcima kojima će on spasavati vlastitu kožu.

A djelovalo je ozbiljno, kao da će Ustavni sud BiH biti ukinut!

Vjerujući u Dodikove dobre namjere, čak je i dio opozicije podržao zaključak Narodne skupštine kojim se od svih izabranih predstavnika traži da ne učestvuju o razgovorima o rješavanju bilo kojeg od prioriteta EU dok se ne riješi pitanje Ustavnog suda i odlaska stranih sudija.

Dodikovi koalicioni partneri i saučesnici u gaženju odluka NSRS tada su se kleli u patriotizam, spremni da za Republiku Srpsku gutaju žabe i krokodile.

Sada, nakon što je vlastitim političkim potezima pogazio odluke Narodne skupštine i prihvatio sve što je traženo, pa i usvajanje zakona koji imaju elemente prenosa nadležnosti, Dodik, satjeran u ćošak, priznaje da je opozicija u pravu! Makar i djelimično.

Reklo bi se, Dodik konačno nastupa kao predsjednik Republike, a ne lider SNSD-a. Jer,  godinama je tvrdio da je opozicija sinonim za nesposobnost, a iz opozicije su mu uzvraćali da je on diktator koji je bacio pod noge institucije Republike Srpske i da zloupotrebljava Narodnu skupštinu koristeći njene odluke za političku trgovinu.

Za Dodika povlačenja nema.

Preko medija nastavlja da prijeti Kristijanu Šmitu koji je, njega radi, izmijenio Krivični zakon BiH i omogućio mu da krivi;no odgovara zbog podrivanja Ustava. Iako može da djeluje institucionalno i spriječi Šmita da bude visoki predstavnik na teritoriji Republike Srpske, Dodik to neće jer zna koje su mu granice.

Zato opozicija i izlazi pred narod, iako su dobili zabranu za održavanje skupa ispred NSRS, i traži podršku da spriječi Dodikovu samovolju i natjera ga da poštuje odluke Narodne skupštine koje su obavezujuće za sve institucije, pa i za predsjednika Republike.