Socijalna karta kao jedinstveni registar bi trebalo da sadrži podatke o socijalno-ekonomskom statusu lica korisnika prava i usluga iz oblasti socijalne zaštite.

Međutim, mi ne znamo koliko je tačno takvih lica, jer je socijalna karta još jedno neispunjeno obećanje vlasti u Republici Srpskoj. Rokovi koje je predsjednik Vlade Radovan Višković sam postavio, davno su probijeni, jer se na socijalnu kartu čeka više od deceniju.

„U njegovim ekspozeima je bilo navedeno da će izrada socijalne karte biti prioritet. On je više puta sam prekršio sopstvene rokove koje je dao javnosti. Da bi sada i prestao da govorio o rokovima kada bi to moglo biti završeno.“, poručuje Milko Grmuša, pravnik.

Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS se brane ćutanjem. U njihovu odbranu je stao ministar trgovine i turizma RS, koji priznaje da je socijalna karta neophodna.

„Socijalna karta nije jednostavna za napraviti, ako se tamo nađe ijedno lice koje ne zaslužuje, ili jedno koje zaslužuje a nije na spisku, problem je. To je težak i mukotrpan posao koji je poprilično i osjetljiv.“, kaže Denis Šulić.

A dok se ne razjasne uslovi za dobijanje socijalne karte, hljeb se dijeli nasumično. U prilog tome govore primjeri poput dodjele besplatnih knjiga, placeva, subvencija za vrtiće, te jednokratnih pomoći od 100 ili više maraka, koje se, slučajno ili ne, uglavnom isplaćuju u izbornim godinama. Karta je bitna jer uspostavlja kontrolu socijalnih davanja iz budžeta, pojašnjavaju stručnjaci iz ove oblasti.

„Ne možemo a da ne primijetimo da je to sve obojeno kroz politički marketing, i da više izgleda kao reklama za kampanju nego dobro osmišljen socijalni program. Političke elite, odnosno vlast u najčešćem slučaju, nasumično dijeli nekakve jednokratne pomoći, dok se suštinski problemi, kao što je socijalna nejednakost, siromaštvo, nezaposlenost ne rješavaju i ostaju netaknuti.“, poručuje Mirjana Čeko, sociolog.

„Zašto smo mi bacili stotine miliona maraka na razne programe i softvere koji bi trebalo da evidentiraju sve podatke o imovini i primanjima građana, ako to ne funkcioniše. Jer da to funkcioniše, danas bi pet ljudi sjelo, i reklo da se to uveže i znali bi sve o svima. A NSRS bi samo usvojila Zakon prema kojem bi odredila prag, gdje određujete da li nekome treba dati nešto ili ne?, smatra Milko Grmuša.

Jedna od takvih vijesti u posljednjim danima, bila je i odluka Vlade Srpske da podijeli 550 tona brašna i određenu količinu osnovnih životnih namirnica Crvenom krstu Republike Srpske za socijalno ugrožene porodice. Ipak, resorni ministar tvrdi da se to dijeli uvijek, ne samo u izbornim godinama.

„Mi komuniciramo sa medijima, i svaku podjelu humanitarne pomoći objavimo u javnosti. To je naš princip rada, kako bi javnost znala šta Ministarstvo trgovine i turizma radi, i blagovremeno o svim pomoćimo obavještavamo javnost RS.“, objašnjava Denis Šulić.

„Znači kao dobiće brašno, ulje, poneki obrok i to je novo normalno. Nameće se logično pitanje, da li uopšte vlast želi da stane u kraj socijalnoj nejednakosti i siromaštvu, ili ga namjerno održavaju u životu, jer znamo da je siromaštvo jedan od najboljih alata kontrole.“, kaže Mirjana Čeko.

Proces izrade socijalne karte u Srbiji je trajao oko 5 godina. A u Republici Srpskoj je prva radna grupa formirana još prije deset. S obzirom na divljanje cijena i inflaciju, koju ne prate plate, sve što je dosad prikupljeno, moglo bi da padne u vodu, te da se na socijalnu kartu sačeka još koja decenija.