Bora Đorđević je bio umjetnik koji nije pristajao na kompromise kada je riječ o autentičnosti. Želio je da svaka nota, svaka riječ, svaki uzdah u njegovim pjesmama diše životom. To se posebno ogledalo u njegovom vokalu, koji je u pjesmi „Dobro jutro“ trebalo da prenese osjećaj iscrpljenosti, melanholije i proživljenosti. Kako je sam Bora svojevremeno ispričao u jednoj emisiji, put do tog savršenog, „umornog“ glasa bio je sve samo ne uobičajen.
Izvor: Telegraf Foto: You Tube/Printscreen
Na današnji dan, 1. novembra, rođen je velikan srpske rok scene, nenadmašni Borislav Bora Đorđević, frontmen grupe Riblja Čorba, čiji je specifičan glas, liričnost i buntovnički duh obilježio čitave generacije. Posebno se ističu priče o nastanku njegovih pjesama, koje nerijetko otkrivaju dubinu njegovog umjetničkog promišljanja i posvećenosti. Jedna takva priča vezana je za vanvremensku baladu „Dobro jutro“, sa legendarnog albuma „Buvlja pijaca“, pjesmu koja i danas budi jake emocije i evocira nostalgične trenutke.
Bora Đorđević je bio umjetnik koji nije pristajao na kompromise kada je riječ o autentičnosti. Želio je da svaka nota, svaka riječ, svaki uzdah u njegovim pjesmama diše životom. To se posebno ogledalo u njegovom vokalu, koji je u pjesmi „Dobro jutro“ trebalo da prenese osjećaj iscrpljenosti, melanholije i proživljenosti. Kako je sam Bora svojevremeno ispričao u jednoj emisiji, put do tog savršenog, „umornog“ glasa bio je sve samo ne uobičajen.
„Producent, Englez, Džon Mekoj, bio je u Beogradu, snimali smo taj album, ‘Buvlja pijaca’,“ prisjetio se Đorđević, vraćajući nas u vrijeme nastanka jednog od ključnih djela Riblje Čorbe. „I onda sam mu rekao: ‘Ej, slušaj, sutra snimamo samo tu pesmu.’ Njegova namera je bila jasna: stvoriti vokal koji će savršeno dočarati stanje duha koje pesma opisuje. Za to je bio potreban autentičan, umoran glas, nešto što se ne može jednostavno odglumiti.“
Bora je, u svojoj potrazi za perfekcijom, pribjegao nekonvencionalnoj metodi – nespavanju. „Došao sam u studio, rekao da danas imam samo tu pesmu“, počinje on svoju ispovijest o nastanku vokala za „Dobro jutro“. Želeći da njegov glas zvuči prirodno iscrpljeno, proveo je noć bez sna. „Otpevam, ali nisam bio dovoljno umoran“, rekao je, svjedočeći o tome kako ni jedna neprospavana noć nije bila dovoljna da postigne željeni efekat. Nije bio zadovoljan, osjećao je da se u njegovom glasu još uvijek nazire previše vitalnosti za pjesmu koja zahtijeva duboku sjetu i umor.
Umjetnička vizija mu nije dozvoljavala da odustane. „Nego se vratim kući i ne prospavam još jednu noć“, dodao je, objašnjavajući da je odlučio da žrtvuje još jednu noć sna. Dvije uzastopne neprospavane noći, u potpunoj posvećenosti svojoj umjetnosti, bile su ključne. Tek tada, nakon što je njegovo tijelo i glas dostiglo pravu tačku umora, Bora je osjetio da je spreman da stane pred mikrofon.
„E posle dve neprospavane noći, glas mi je bio baš kako treba da zvuči“, zaključio je Bora Đorđević.
Rezultat je bio upravo ono što čujemo u pjesmi „Dobro jutro“ – vokal prožet iskrenim umorom, koji savršeno prenosi težinu i dubinu teksta.
To nije bio glumac koji imitira umor, već autentični glas umjetnika koji je fizički proživio stanje koje je želio da dočara, prenosi „Telegraf„.
