Rotacija Zemlje se ubrzava, zbog čega će neki dani u julu i avgustu biti kraći, objavili su naučnici i dodali da se radi o neprimjetnom dijelu vremena od 1,3 do 1,6 milisekundi.
Naučnici navode da će se 10. jula, 22. jula i 5. avgusta 2025. godine Zemlja okretati malo brže, zbog čega će ti dani biti kraći za oko 1,3 do 1,6 milisekundi, prenosi Si-En-En. Istraživači Međunarodne službe za rotaciju Zemlje i referentne sisteme (IERS), uz podršku institucija poput Skripsovog instituta za okeanografiju, identifikovali su položaj Mjeseca kao ključni pokretač ove privremene promjene.
Kako su naveli, 10. juli je bio najkraći dan u godini do sada – trajao je 1,36 milisekundi manje od 24 sata. Dužina dana je, navodi se, vrijeme potrebno planeti da se okrene oko svoje ose – u prosjeku 24 sata ili 86.400 sekundi, ali u stvarnosti, svaka rotacija je pomalo nepravilna zbog različitih faktora, kao što su gravitaciona sila Mjeseca, sezonske promjene u atmosferi i uticaj Zemljinog jezgra.
Kao rezultat toga, puna rotacija obično traje nešto manje ili nešto više od 86.400 sekundi – razlika od samo nekoliko milisekundi koja nema nikakav očigledan uticaj na svakodnevni život. Ipak, ova odstupanja mogu, dugoročno gledano, da utiču na računare, satelite i telekomunikacije, zbog čega se čak i najmanja vremenska odstupanja prate pomoću atomskih satova, koji su uvedeni 1955. godine, prenosi Tanjug.
Neki stručnjaci vjeruju da bi to moglo da dovede do scenarija sličnog problemu Y2K, koji je prijetio da zaustavi modernu civilizaciju. Atomski satovi broje oscilacije atoma koji se nalaze u vakuumskoj komori unutar samog sata kako bi izračunali 24 sata s najvećim stepenom preciznosti, a dobijeno vrijeme se naziva UTC ili Koordinisano univerzalno vrijeme, koje se zasniva na oko 450 atomskih satova i predstavlja globalni standard za mjerenje vremena, kao i vrijeme na koje su podešeni svi naši telefoni i računari. Astronomi takođe prate Zemljinu rotaciju – koristeći satelite koji provjeravaju položaj planete u odnosu na fiksne zvijezde, mogu da otkriju male razlike između vremena atomskih satova i vremena koje je Zemlji zapravo potrebno da završi punu rotaciju.
Prošle godine, 5. jula 2024. godine, Zemlja je doživjela najkraći dan ikada zabilježen od pojave atomskog sata prije 65 godina, sa 1,66 milisekundi manje od 24 sata.
„Od 1972. godine imamo trend nešto bržih dana. Ali postoje fluktuacije. To je zapravo kao da pratite berzu. Postoje dugoročni trendovi, a zatim postoje vrhovi i padovi”, izjavio je Dankan Egnju sa Skrips instituta za okeanografiju i istraživač geofizičar na Univerzitetu Kalifornije u San Dijegu.
Nakon decenija relativno spore rotacije, 1972. godine je Zemljina rotacija akumulirala takvo kašnjenje u odnosu na atomsko vrijeme da je Međunarodna služba za Zemljinu rotaciju i referentne sisteme (IRS) naložila dodavanje „prestupne sekunde” UTC-u, što je slično prestupnoj godini, koja dodaje dodatni dan februaru svake četiri godine kako bi se objasnila razlika između gregorijanskog kalendara i vremena potrebnog Zemlji da završi jednu orbitu oko Sunca.
Od te godine ukupno 27 prestupnih sekundi je dodato UTC-u, ali se stopa dodavanja sve više usporavala zbog ubrzanja Zemlje – devet prestupnih sekundi je dodato tokom 1970-ih, dok nijedna nova prestupna sekunda nije dodata od 2016. godine.
Prema riječima Egnjua, najkraće promjene u Zemljinoj rotaciji dolaze od Mjeseca i plime i oseke, koji uzrokuju da se ona uspori kada je satelit iznad ekvatora, a brže kada je na većim ili nižim visinama.
PROČITAJTE JOŠ:
„Ovaj efekat se pojačava činjenicom da se Zemlja tokom ljeta prirodno brže okreće – rezultat usporavanja same atmosfere zbog sezonskih promjena, poput mlazne struje koja se kreće prema sjeveru ili jugu, zakoni fizike nalažu da ukupni ugaoni moment Zemlje i njene atmosfere mora da ostane konstantan, tako da brzinu rotacije koju gubi atmosfera preuzima sama planeta. Slično tome, u posljednjih 50 godina Zemljino jezgro se takođe usporava, dok se čvrsta Zemlja oko njega ubrzava”, rekao je on.
Pojašnjava da naučnici na osnovu toga mogu da predvide da li bi predstojeći dan mogao da bude posebno kratak. Fizičar i saradnik Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju u oblasti vremenske i frekvencijske podjele Džuda Levin rekao je da te fluktuacije imaju kratkoperiodične korelacije, što znači da ako Zemlja ubrzava jednog dana, ima tendenciju ubrzavanja i sljedećeg dana.
„Ali ta korelacija nestaje kako se ide na sve duže i duže intervale. A kada dođete do godine dana, predviđanje postaje prilično neizvjesno. U stvari, Međunarodna služba za rotaciju Zemlje i referentne sisteme ne predviđa dalje od godine dana unaprijed”, rekao je on.
Budući da se mnogi fundamentalni tehnološki sistemi oslanjaju na satove i vrijeme da bi funkcionisali, poput telekomunikacija, finansijskih transakcija, električnih mreža i GPS satelita, pojava negativne prestupne sekunde je, prema Levinu, donekle slična problemu Y2K – trenutku na prelazu prošlog vijeka kada je svijet mislio da će da usledi neka vrsta sudnjeg dana jer računari možda nisu mogli da se prebace na novi format datuma, prelazeći sa ’99’ na ’00’. Klimatske promjene takođe doprinose problemu prestupne sekunde, ali na iznenađujući način jer služi kao suprotstavljanje silama koje ubrzavaju Zemljinu rotaciju. Egnju je u studiji objavljenoj prošle godine u časopisu Nature detaljno opisao kako se topljenje leda na Antarktiku i Grenlandu širi preko okeana, usporavajući Zemljinu rotaciju – slično kao što se klizač okreće s rukama iznad glave, ali se okreće sporije ako su ruke savijene uz tijelo. „Da se taj led nije otopio, da nije bilo globalnog zagrijavanja, već bismo imali negativnu skokovnu sekundu ili bismo bili vrlo blizu tome”, rekao je Egnju.
Izvor: Tanjug
Foto: Pixabay/Ilustracija
