Oko 100 berača pečuraka okupilo se na groblju u drezdenskom naselju Tolkevic, gdje između grobova sakupljaju jestive gljive. Na sedam hektara zaštićenog kompleksa rastu 122 vrste pečuraka, prenosi Bild.
Izvor: Tanjug Foto: Pixabay/Ilustracija
Berba uz dozvolu upravnika
Upravnik parka sjećanja Jens Berner godinama dozvoljava jesenje sakupljanje pečuraka, među kojima su vrganji i brezovci. Listopadno i četinarsko drveće, uz vlažnu mikroklimu, stvaraju povoljne uslove za njihov rast.
Predsjednik Saveza njemačkih pogrebnih baštovana Mihael Balemberger kaže da groblja danas nisu samo mjesta počinka. Posjetioci tamo džogiraju, druže se uz kafu ili beru gljive na površinama gdje više nema novih sahrana.
Začinsko bilje u znak sjećanja
Kao primjer drugačijeg odnosa prema sjećanju na preminule, Balemberger navodi grob u Frankfurtu na kojem raste bilje za tradicionalni njemački „zeleni sos“, omiljeno jelo pokojnika.
Prema njegovoj ocjeni, postupci koji su donedavno smatrani nepoštovanjem danas odražavaju želju za slobodnijim izražavanjem tuge.
Važno je sačuvati imena pokojnika
Balemberger smatra da imena preminulih treba da ostanu vidljiva, zbog čega sve popularnije anonimne grobove na travnjacima ocjenjuje negativno. Ove pojave, navodi, dio su šire promjene odnosa prema grobljima i čuvanju uspomene na pokojne, prenosi Tanjug.
