Srpska pravoslavna crkva /SPC/ danas proslavlja Svetog apostola i jevanđelistu Luku i Svetog Petra Cetinjskog.
Izvor: Srna
Sveti apostol Luka rodom je iz Antiohije. U mladosti je izučio grčku filozofiju, medicinu i živopis. U vrijeme Hristove djelatnosti na zemlji, Sveti Luka dođe u Jerusalim, gdje vidje Spasitelja licem u lice, ču njegovu spasonosnu nauku i bi svjedok čudesnih djela njegovih.
Povjerovavši u Gospoda, Sveti Luka bi uvršten u sedamdeset apostola. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Gospoda na putu za Emaus.
Po silasku Duha Svetoga na apostole, Luka se vratio u Antiohiju i postao satrudnik apostola Pavla.
Sa apostolom Pavlom putovao je u Rim obraćajuću Jevreje i neznabošce u vjeru Hristovu. Na molbu hrišćana napisao je Jevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti apostola Pavla, propovijedao je po Italiji, Dalmaciji i Makedoniji.
Imao je 84 godine kada ga idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i objesiše o jednu maslinu u Tebi Beotijskoj. Čudotvorne mošti Svetog Luke prenesene su u Carigrad u vrijeme Konstancija, sina Konstantinovog.
Sveti Petar Cetinjski bio je mitropolit crnogorski. Rođen je 1749. u selu Njeguši. Stupio je u monaški čin u svojoj 12. godini. Godine 1782. postaje mitropolit i gospodar Crne Gore. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je svom narodu.
Radio je na pomirenju zavađenih plemena i branio zemlju od osvajača. Proslavio se pobjedom nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji.
Iako je bio knez, živio je kao prost monah u jednoj tjeskobnoj keliji. Upokojio se 31. oktobra 1830. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru.
Običaji
Kult Svetog Luke naročito se učvrstio među Srbima u vrijeme despota Đurđa Brankovića, koji je prenio njegove mošti u crkvu Svetog Uspenja u Smederevu. Kasnije su prenijete u Kupinovo u Sremu, a zatim im se gubi trag.
Lučindan je u narodnom kalendaru označen kao važan dan – smatra se granicom između jeseni i zime. Postoji i stara izreka: “Sveti Luka – sneg do kuka”, koja ukazuje na dolazak hladnijeg vremena.
Praznik se obilježava kao dan zdravlja i blagostanja. U nekim krajevima vjerovalo se da Sveti Luka “čuva od vukova”, pa su domaćini tog dana vezivali vrpce oko torova da vukovi ne mogu da napadnu stoku.
Za Lučindan su se u prošlosti održavale i ovnovske svadbe, običaj poznat širom Srbije. Nekoliko sedmica pre praznika ovnovi su se razdvajali od ovaca, a na sam dan Svetog Luke organizovane su gozbe na kojima su se ponovo spajali. Devojčice su, prema vjerovanju, jahale ovnove prije nego što ih domaćin pusti među ovce – da bi se naredne godine ojagnjilo više ženskih jagnjadi.
Lučindan je u narodu poznat i kao zaprešni dan, pa se tog dana nisu obavljali teški fizički poslovi.
Ovaj praznik mnoge porodice slave kao svoju krsnu slavu, a u pojedinim mestima obilježava se kao zavjetina
