Gotovo pola vijeka dvije štedne knjižice stajale su zaboravljene na dnu fioke, a niko nije ni slutio da kriju pravo malo bogatstvo. Tek nakon što je počeo da sređuje zaostavštinu svojih roditelja, Italijan Fabio Mineti otkrio je dokumente koji će mu, zahvaljujući dugogodišnjim kamatama i revalorizaciji, donijeti čak 110.000 evra.
Izvor: Nezavisne Foto: Pixabay/Ilustracija
Kako prenosi Dnevnik.si, Mineti je u martu 2022. godine, oko godinu i po nakon očeve smrti, sređivao porodičnu dokumentaciju u kući u San Đorđu Kanavezeu, nedaleko od Torina. Tada je među starim papirima pronašao dvije štedne knjižice iz sedamdesetih godina koje su bile otvorene na imena njegovih roditelja, Luiđija i Bernardine.
Knjižice su bile otvorene u tadašnjoj štedionici Cassa di Risparmio di Torino, a na njima je bilo položeno više od pet miliona italijanskih lira. U to vrijeme radilo se o veoma značajnom iznosu, ali je porodica tokom godina očigledno potpuno zaboravila na tu ušteđevinu. Računi nikada nisu zatvoreni, niti je novac ikada podignut, navodi lokalni portal giornalelavoce.it.
Nakon neočekivanog pronalaska Mineti je zatražio pomoć rimskog udruženja Giustitalia, specijalizovanog za zaštitu prava potrošača i povrat sredstava sa starih štednih uloga i vrijednosnih papira.
Stručnjaci udruženja izračunali su da današnja vrijednost štednje daleko nadmašuje izvorni iznos. U obračun nisu uključili samo pretvaranje lira u evre, već i revalorizaciju, zakonske kamate, kao i ukamaćivanje koje se gomilalo tokom gotovo 50 godina.
Nakon završetka postupka banka, koja je pravni sljedbenik nekadašnje štedionice, trebalo bi Minetiju da isplati čak 110.000 evra.
Kako navodi Dnevnik.si, jedno od ključnih pitanja u ovakvim slučajevima jeste zastara potraživanja, na koju se italijanske banke često pozivaju tvrdeći da zahtjevi zastarijevaju nakon deset godina.
Međutim, iz udruženja Giustitalia ističu da uspješno zastupaju pravni stav prema kojem rok zastare počinje da teče tek od trenutka kada nasljednik pronađe dokumente i sazna za postojanje štednje.
