Da li ste se ikada zapitali zašto muškarci često ne slušaju ili ne razumiju šta im žene govore? Možda je to zato što muški mozak drugačije obrađuje ženski glas od muškog. Naime, istraživanja su pokazala da muškarci ženski glas tretiraju kao muziku, dok muški glas tretiraju kao govor, ali i zvuk motora ili mašine.
Izvor: Foto: Pixabay/Ilustracija
Muški i ženski glas se razlikuju po frekvenciji, intonaciji, jačini i drugim karakteristikama. Ženski glas je obično viši, mekši i sa većim varijacijama od muškog. To znači da ženski glas ima više zvučnih talasa i vibracija, koje čine glas složenijim i bogatijim.
Psihijatar Majkl Hanter i kolege istraživači sa Univerziteta u Šefildu u Engleskoj još 2005. godine pratili su moždanu aktivnost 12 muškaraca dok su slušali snimke glasa i ustanovili da obrađuju muške glasove drugačije od ženskih. Ženski glasovi stimulišu oblast mozga koja se koristi za obradu složenih zvukova, kao što je muzika. Muški glasovi aktiviraju „umno oko“, regiju mozga koja se koristi za prizivanje slika.
Hanter je sugerisao da žene, uglavnom, imaju kraće glasne žice i manji grkljan, koji stvaraju glasove višeg tonaliteta. Ženski glasovi, takođe, mogu da imaju više „prirodne melodije“, dodao je on. Kvaliteti kao što su visina i jačina zvuka se više razlikuju tokom govora.
Hanterovi nalazi, takođe, objašnjavaju zašto halucinacije obično uključuju muške glasove.
„Ako bi mozak morao da proizvede glas ni iz čega, možda bi išao na osnovnu verziju – muški glas.“
Ovo, nažalost, ne olakšava muškarcima da čuju i razumiju žene. Naprotiv, otežava njihovu obradu informacija. Kada muškarac sluša drugog muškarca, on koristi dio mozga koji je zadužen za razumijevanje jezika, zvani Vernikeova zona. Ovaj dio mozga je uključen u razumijevanje govora. Nalazi se u zadnjem gornjem dijelu temporalnog režnja, u lijevoj hemisferi kod većine ljudi. Vernikeova zona prima zvučne informacije od slušnog korteksa i obrađuje ih u smislene riječi i rečenice.
Nastavak teksta ispod naših preporuka…
Muškarac ne sluša ženu kao govor, već kao melodiju
Kada muškarac sluša ženu, on koristi dio mozga koji je zadužen za obradu složenih zvukova, kao što je muzika. Ovaj dio mozga je lociran u desnoj hemisferi, koja je dominantna za neverbalne funkcije. To znači da muškarac ne sluša ženu kao govor, već kao melodiju.
To ima nekoliko posljedica. Prvo, muškarac mora da uloži više napora i pažnje da bi razumio šta mu žena govori, jer mora da dekodira njene riječi iz muzičkog zvuka. Drugo, muškarac može da se ometa drugim zvukovima u okolini, koji, takođe, stimulišu njegovu desnu hemisferu. Treće, muškarac može da se fokusira na ton i emociju ženinog glasa, a ne na sadržaj i smisao.
Sve to može dovesti do nesporazuma, konflikata i frustracija u komunikaciji između muškaraca i žena. Zato je važno da žene budu svjesne da muškarci ne čuju njihov glas na isti način kao one i da se potrude da prilagode svoj način govora. Žene bi, na primjer, trebalo da govore sporije, jasnije i glasnije, da izbjegavaju previše promjena u intonaciji i da koriste jednostavne i direktne rečenice. Takođe, žene mogu da provjere da li su muškarci razumjeli šta su im rekle, kao i da traže povratnu informaciju.
Sa druge strane, muškarci mogu da se potrude da bolje slušaju i razumiju žene, da ne ignorišu ili prekidaju njihov govor. Muškarci bi trebalo da se izoluju od drugih izvora buke, da gledaju ženu u oči dok govori i da pokažu interes i poštovanje. Muškarci mogu, takođe, radi jasnijeg sporazumijevanja, da postavljaju pitanja i da ponove šta su čuli, kako bi potvrdili da su dobro shvatili.
Ovako, muškarci i žene mogu da poboljšaju svoju komunikaciju i da prevaziđu razlike u načinu na koji njihovi mozgovi obrađuju glasove. Time će se povećati razumijevanje, povjerenje i jasnoća u odnosima.
Pošto mozak dešifruje modulaciju u ženskim glasovima, ženski glas može da prenese više informacija po rečenici nego muški glas.
„Većina ljudi na željezničkoj stanici kaže da su ženski najavljivači jasniji“, rekao je Hanter i dodao:
„Možda muškarci koji slušaju muške glasove pokušavaju da zamisle kako govornik izgleda, pa ne obraćaju pažnju na sadržaj.“
